3.08 Studija slučaja: Generativna umjetna inteligencija za vizualizaciju klime

Jedan od najvećih izazova u poticanju djelovanja u području klime jest psihološka distanca od prijetnje, pri čemu za mnoge koncepti poput porasta razine mora ili teške suše ostaju apstraktni i daleki. Ova studija slučaja ispituje kako se generativna umjetna inteligencija koristi za premošćivanje tog jaza stvaranjem opipljivih, osobnih i emocionalno rezonantnih vizualizacija mogućih klimatskih budućnosti.

Projekt “This Climate Does Not Exist“, koji su razvili istraživači, uključujući one s instituta Mila u Montrealu, pionirski je primjer. Koristi vrstu generativne umjetne inteligencije koja se naziva generativna suparnička mreža (engl. Generative Adversarial Network, GAN) za stvaranje fotorealističnih slika koje prikazuju kako bi korisnikov vlastiti dom, ulica ili druga poznata lokacija izgledali pod utjecajem poplava, šumskih požara ili smoga. Korisnik može unijeti bilo koju adresu, a umjetna inteligencija generira oštru sliku „poslije“. Cilj projekta nije pružiti preciznu znanstvenu prognozu, već potaknuti emocionalnu reakciju, učiniti apstraktnu prijetnju klimatskih promjena neposrednom i osobnom te time pojačati javni angažman i potaknuti djelovanje.

Sličan pristup koristio je UNDP Accelerator Lab u Panami, koji je proveo radionicu sa studentima koristeći generativnu umjetnu inteligenciju za vizualizaciju svojih četvrti u distopijskim i utopijskim klimatskim budućnostima. Za distopijski scenarij, studenti su koristili upute poput „suša“ i „poplava“, svjedočeći kako se poznata mjesta pretvaraju u prizore katastrofe. Za utopijski scenarij, koristili su upute poput „rješenja temeljena na prirodi“ i „bioklimatska arhitektura“, stvarajući inspirativne slike otporne i održive Paname.

Za prikaz titlova na vašem jeziku kliknite ikonu zupčanika (postavke), zatim kliknite na Titlovi/CC, pa Automatski prijevod i odaberite svoj jezik s popisa.

Ove vježbe donijele su snažne rezultate. Potaknule su kritičke rasprave o klimatskoj nejednakosti, jer su studenti primijetili da su bogatija područja često bila manje pogođena u generiranim scenarijima poplava. Također su otkrili ograničenja tehnologije, pojačavajući kritičnu potrebu za „čovjekom u petlji“. U jednom slučaju, student je primijetio da je umjetna inteligencija dizajnirala prekrasan vrt za utopijsku Panamu, ali ga je ispunila biljkama koje nikada ne bi mogle rasti u lokalnoj klimi. To naglašava da, iako je generativna umjetna inteligencija moćan alat za poticanje mašte i razgovora, njezini rezultati moraju biti utemeljeni i potvrđeni lokalnim znanjem i ljudskom stručnošću kako bi bili istinski smisleni i učinkoviti.