Pa, kako je zapravo bilo nekad? Nije bilo traktora kad sam ja bila manja. Upregnuli bi dvije krave, kola. Prvo se, naravno, ručno pokosila trava, onda se sušila… da se pravovremeno osuši, jer je to sijeno bilo hrana za te krave… da, prvo smo hodili i to se okretalo… Onda smo ga morali složiti u hrpice, upregnuli krave, došli i onda utovarili to sijeno. Mi djeca smo, naravno, mogli smo grabljati… Ali najveće veselje nam je bilo ako su nam dozvolili, a da nije bila prevelika hrpa sijena, da su nas položili na vrh tog sijena i lijepo smo se polako vozili kući… I još sada imam taj miris, miris sijena, suhog sijena, zdrav, mirisni miris u nosu kad se toga sjetim. I bilo je lijepo.