Odrasla sam uz potok Trnavu u Čakovcu. Sjećam se njezinih promjena – znala je narasti i prijetiti da odnese drveni most. Kad je bila mirna, bila je naš krajolik igre i znatiželje. Boja vode me fascinirala – nekad je bila crvena od klaoničkog otpada, što je nama djeci izgledalo kao krvava rijeka. Pričali su nam da u njoj ima pijavica pa se nismo usuđivali kupati, iako je hrabrija djeca to činila. Livade uz Trnavu bile su prepune mirisa, trave su bile visoke, pčele i leptiri svuda oko nas. Danas toga više nema – kuće i asfalt zamijenili su livade. Osjećam nostalgiju za tim prizorima.