Najlepše uspomene iz djetinjstva vežu me za Dravu. Skoro svaki dan smo hodali kilometrima do rijeke da bi se kupali. To nam je bilo najveće veselje. Drava je imala četiri mlina na vodi, ljudi su dovozili kukuruz i mljeli ga. Sjećam se kako sam gledal mlinara dok sipa zrnje između kamena i vraća brašno ljudima. Danas je Drava sasvim drukčija – tu je velika hidrocentrala, nasipi, duboka jezera i zabrane kupanja. Više nema ni mlinova ni onog dječjeg veselja. Kad mislim na to, osjećam se izgubljeno, kao da je nestal jedan komad mog života. Najviše mi nedostaje bezbrižnost i radost kupanja na rijeci, kaj danas više ne postoji.