Moje najljepše uspomene vezane su uz Dravu. Ljeti smo svakodnevno išli na kupanje – cijelo selo, masa djece. Drava je tada bila ogromna, divlja, s virovima. Jednom sam s prijateljicom, iz straha da ne zakasnimo doma, preplivala cijelu rijeku. Bilo je strašno, ali i nezaboravno. Danas Drava više nije ista, povučena je u akumulacijska jezera, a mjesta našeg djetinjstva obrasla šikarom. Nedostaje mi ta priroda, druženja i neopterećenost. Ulice su bile pune djece, igrali smo se bez brige za aute kojih gotovo nije bilo. Danas toga nema. Ostale su slike i nostalgija za vremenima kad je rijeka bila srce života sela i kad smo bez straha i s veseljem istraživali prirodu.