Moj deda bio je pravi učitelj. Izrađivao je alate za sijeno, a u šumi je iskopao jarak da dovede vodu u baru. Tu smo poribili ribu i pili vodu, jer tada nije bila zagađena. Kao djeca smo zalijevali mlade hrastove. Kasnije sam sam brao bilje: šipak, kamilicu, bazgu, glog… Sušili smo ga na balkonu, a ja sam kuvao čajeve. Naučio sam da skoro svaka biljka ima svoju svrhu – ono što smo nekad smatrali otrovnim, zapravo je bilo ljekovito. Danas ljudi kupuju u apoteci, a nekad smo sve imali u prirodi. Znanje se polako gubi, ali još pamtim miris bilja i ruke pune cvijeća.