Kada je dolazilo ljeto, u svibnju više nije bilo padalina. Tada su kroz selo išle dodole. One su bile obučene u bazgu, lišće od bazge, samo im se glava vidjela. Pjevale su dodolske pjesme: „Moja dola moli Boga, oj dodo oj dodole, da nam padne rosna kiša, oj dodo”. E, tada je domaćin davao dodoli što je imao, kruha, slanine i polijevao je vodom. Tada je ta dodola molila Boga da podari kišu.