Bile su uvijek neke žene u selu koje su znale što je za čega, od kantariona (gospine trave) do gorocvijeta. Mi i sad gore na brijegu imamo gorocvijet. A u šumu su išli brati najviše gljive, one vrganje (vrbare), one velike. I to se znalo kad one dođu – poslije kiše. To su brali, kuhali, koristili, jeli. Toga se vrlo, vrlo dobro sjećam. I moja baka je to radila. Koristili su ribu da bi postili.