Ono čega se sjećam iz najranijeg djetinjstva bile su šetnje uz obalu. Kupali smo se svake godine, cijelo ljeto. Dunav je bio neusporedivo čišći nego sad. Voljela sam ići s tatom na pecanje. Živjeli smo praktički uz sam Dunav. Tada je ribe bilo puno, rekla bih. Poslijepodne, kad se povede razgovor što ćemo za večeru, ako ćemo ribu, idemo upecati večeru, pa smo još mogli birati koju ćemo vrstu. … Ja se ne sjećam da sam u svojim odraslim godinama viđala ribe. Čak je, pošto je kuća blizu potoka koji ide s Paragova i tu se ulijeva u Dunav, bilo čak i rakova. Rakova, inače, ima samo u sasvim čistoj vodi. Kupali smo se tu. Bila su dva špora (pera/naperka) koji su nestali poslije poplave, tako da je taj dio između šporova bio na neki način zaštićen, manje jaka struja. Kupali smo se i dolje ispod Kameničkog parka.