Ali ima jedan događaj koji je jači od svih, jer je kasnije utjecao na formiranje mog odnosa prema prirodi. Ja odem piškiti u Tisu. Kad je djed to vidio, kaže: „Kako možeš to učiniti? To se ne smije u rijeci raditi. Pa mi pijemo tu vodu.” I stvarno smo je pili, voda se pila iz Tise. S jednim malim buretom, koje se zvalo ‘lajtar’, to je vjerojatno germanizam, ode se malo dalje u vodu, napuni se i to se pije. I sad zamislite, ja otišao piškiti u rijeku. To je ostalo kao baza iz koje se granao moj odnos prema ekologiji, prema okolišu, i dan danas. Otuda možda jedan krak ide ka ljubavi prema cvijeću, ne mogu razumjeti da to netko može zgaziti.