U ranom djetinjstvu odrastao sam uz Tisu. Moj djed po majci bavio se vinogradarstvom i ribarstvom te je bio najbolji alas (ribar) u selu. Naš vinograd izlazio je na Staru Tisu – dio rijeke koji je nastao kada je Marija Terezija „udomila”, odnosno pripitomila Dunav i Tisu izgradnjom brana. Tada se ondje nalazio veliki zavoj Tise koji je presječen, čime je nastao Biserni otok, poznato i cijenjeno područje. Pratio sam djeda posvuda; jako me volio i često me vodio za ruku. Sjećam se jednog zanimljivog događaja. Upravo sam ondje naučio pecati. U to je vrijeme ribe bilo posvuda – voda je bila čista, a ribe u izobilju. Djed je tada uzeo ono što smo zvali arnodla – zapravo običnu kvačicu za kosu, neku šnalu. Skinuo je baki šnalu, napravio mi udicu, vezao je za špagu i bacio u vodu. Rekao mi je: „Dok ja radim u vinogradu, ti pokušaj uloviti ribe za ručak.” I doista, uspio sam uloviti ribu.