Prvo bih rekao da se Dunav izlijevao obično u proljeće. U lipnju, ili već u svibnju, znao se izliti. I tu su bile livade. Sad se to skroz promijenilo. Sad više nema nijedne livade, niti ima potrebe za livadama. Ja se sjećam, kao mali, da su svi naši Petrovaradinci u Petrovaradinu imali po nekoliko krava, imali su konje za rad, nije bilo, normalno, traktora. I onda su svi obrađivali te svoje livade, kosili su redovito. … Kad se rijeka izlijevala, to su već bile proljetne svibanjske vode, kada se riba mrijestila. I bilo je zanimljivo da su mnogi Petrovaradinci imali specijalne, mi smo ih zvali „poklapače”, pa kad se izlije, bilo je bijele ribe za mrijest, šarana pogotovo. I onda su ljudi odlazili, uglavnom noću, u te livade s tim poklapačama, koje su imale žicu ili mrežicu okolo na štapu od 4 metra, i oni su gledali gdje se šaran kreće, kako pomiče trsku i rogoz, po mraku i mjesečini da se ne vidi. Jer onda ne vidi ni riba. Sjećam se, moj otac je išao, i ja sam par puta išao s njim pa donesemo šarane od 3-4 do 5-6 kila. To je onda bila gozba u kući. Normalno, to je bilo zabranjeno, ali se toleriralo.