Imao sam možda pet godina kad me bratić… Budući da je to bilo društvo pet godina starije od mene, znači, oni su imali negdje desetak godina. Išli smo na Dunav, a da bi brat išao s društvom na Dunav, morao je voditi mene jer me nije imao tko čuvati. I tako su oni mene poveli na Dunav, na Ledine, a kako je bilo relativno proljeće, vjerojatno proljeće-ljeto, voda je bila visoka, bio je… Hajde da kažem Jendek. Jest, Jendek smo zvali Tenger, i tu smo trebali prijeći. A budući da je voda bila relativno visoka, a ja sam malen, kamo ću ja, meni je to preko glave, onda me bratić stavio na leđa i tako me prenio, s tim da je njegova glava bila pod vodom. I tako me prenio. A braća su ga isto sa strane držala da bi prešli preko toga. Oni su mi koliko puta pričali da su mi spasili život jer sam se ja jako, jako bojao vode, tako da je to prvo iskustvo. To mjesto više ne postoji.