Najveća opasnost u djetinjstvu bile su poplave Trnave. Zadnju veliku pamtim 1965., kad je poplavio južni dio Čakovca. Ljudi su pripremali gumene čizme, dizali kokoši i svinje na tavan, a vrata staje koristili kao čamac. Kod bake u Podbrestu kupala sam se u Dravi – tamo je bio mlin i staro korito rijeke. Danas Drava na tom mjestu više ne teče, ostala je močvara. Primjećujem i nestanak životinja: nema više krijesnica, leptira, lastavica, samo mnoštvo golubova i vrana. Nekad je zajednica sama sanirala štetu, a solidarnost je bila ograničena na pomoć susjeda. Danas su ekološke promjene očitije, ali svijest o zaštiti prirode još nije dovoljno jaka.