Od malih nogu sam učila da se ništ ne baca. Čuvali smo seme, sadili šparglu, zajze, krumpir. Kaša je bila glavno jelo – od prosa ili kukuruza, kuhana na masti s cvirkima. To je bilo fino i hranilo nas. Brali smo pečarke, al smo pazili da beremo samo one kaj su čiste i zdrave. Znali smo kak prepoznati dobre od otrovnih. U suši smo nosili vodu iz bunara i zalijevali vrt. Znali smo čuvati svaku kap vode i svaku biljku. Od bake sam čula da su rakiju koristili i za bole noge, a doktor je savjetoval da dete s astmom ide na more jer tu zrak ni dobar. Sve smo delali po znanju starih i priroda nas je hranila i lečila.